Varaždinska Gradska knjižnica i čitaonica (koja od 1990. godine nosi ime Metela Ožegovića) svoj je profesionalni razvoj započela 1947. godine izgrađujući fond na objedinjenim zbirkama triju narodnih knjižnica i čitaonica – prve hrvatske „ilirske“ čitaonice (1838.), Knjižnice R.K.U.D. «Sloboda» (1905.) i Gradske pučke knjižnice (1919.).

Prvu čitaonicu utemeljio je Metel Ožegović pri čemu su mu pomogli Henrik Hergović, Antun Račić, Mihajlo Koščec, Samuel Bužan, Pavao Manhardt, Josip Vidujević i Tomo Blažek.

Nekoliko puta je mijenjala naziv:

1838. DRUŽTVO NARODNO (ČITAONA VARASD. ILIRSKA)

1843. NARODNA ČITAONICA

1847. DVORANA (1877. Dvorani je pripojen njemački KASINO, osnovan 1873.)

1918. NARODNA ČITAONICA (u čijem je sklopu radio FRANCUSKI KLUB od 1922. do 1953.)

1939. HRVATSKA ČITAONICA

Naša najstarija čitaonica bila je smještena na prvom katu palače HERZER, Franjevački trg 6, ali je 1875. preseljena u zgradu u današnjoj Kranjčevićevoj ulici br. 4. Unutar novoizgrađenog kazališta, na današnjem Trgu slobode 8a, više puta se selila. Jedno je vrijeme koristila prostorije na drugom katu sjevernog dijela zgrade.

Ne zna se točno kada je knjižnica počela raditi u sklopu Radničko kulturno-umjetničko društvo “Sloboda”, (prvobitnog naziva Naobrazbeno društvo “Sloboda”), ali je već Pripremni odbor sazivajući Osnivačku skupštinu 1905. godine izabrao Privremeni odbor među kojima su bili knjižničari Stjepan Martinić i Marko Žugec.

Za knjižnicu su se počele prikupljati darovane knjige, a kupovale su se i novcem prikupljenim na zabavama na kojima su sudjelovali članovi Društva.

R.K.U.D. “Sloboda” imalo je svoje prostorije u Zagrebačkoj ulici, Nazorovoj, Cesarčevoj..., a tijekom svoje povijesti u nekoliko je navrata prestalo raditi.

Gradsku pučku knjižnicu osnovalo je AKADEMSKO DRUŠTVO “TOMISLAV” 1919. godine uz pomoć Narodne čitaonice. Društvo je imalo šest sekcija od kojih je jedna bila zadužena za osnivanje pokretnih knjižnica, a jedna za osnivanje Gradske knjižnice.

Posebno su se zalagali profesor Josip Lacković i studenti Božo Jambrečak, Branko Svoboda, Hugo Weinberger i Velmar Janković. Tomislavaši su se bavili i izdavaštvom. Uz knjige, objavljivali su i svoj časopis “Naše doba”.

Gradska pučka knjižnica počela je raditi u današnjoj Pavlinskoj ulici br. 8. Bila je preseljena u Ulicu Alojzija Stepinca, a od 1945. godine radila je u prizemlju sjevernog dijela kazališne zgrade.

Promišljenom nabavom knjižnične građe novoosnovana knjižnica obogaćivala je svoj fond u koji su se s vremenom stapale knjige mnogih drugih knjižnica – sindikalnih, društvenih, specijalnih, školskih, privatnih.

Uz redovnu djelatnost, vrlo se rano počela brinuti o različitim vrstama knjižnica u svom okruženju, puno prije nego su je na to obvezali službeni propisi.

Danas obavlja funkciju matične ustanove za sve narodne i školske knjižnice u Varaždinskoj županiji.